Neko reče "jebeš muškarca koji nema sto kila"! 🤣
Šalu na stranu, ovo mora da se smanji bar za 10. Da vidim kakav sam karakter!
2
26
Serbian Bullock-ordinary retweeted
A mi?
Kad se moj sin rodio, otac mi je rekao: „Sjedi, sine, pa ga uzmi.“
Imao sam snage da podignem pola kuće, a on mi privlači stolicu zbog tri i po kile čovjeka. Htio sam mu to i reći. Onda sam primio dijete, osjetio pod dlanom kako mu srce sitno udara i bio zahvalan što sjedim.
Poslije mnogo godina, kad smo jednog mog prijatelja spuštali u zemlju, ista mi je ruka zadrhtala nad jamom. Imao sam u šaci običnu grudu. Ništa lakše čovjek ne može podići sa zemlje. Nikad mi ništa teže nije ispalo iz ruke.
Između te dvije drhtavice, ljudi moji, stane dobar komad života. A ja sam ga dobrim dijelom proveo nastojeći da niko ne primijeti kad mi zadrhti ruka.
Takva je valjda mladost. Ocu kažeš „mogu sam“ i kad ti treba pomoć. Ženi kažeš „svejedno mi je“ i odeš do prozora da vidiš hoće li se okrenuti. Prijatelju kažeš „ima dana“, pa se začudiš kad se jednoga jutra ispostavi da je dana zaista bilo, samo što ste ih obojica potrošili na nešto drugo.
A starost? Ne znam još sve o njoj. Zasad me obilazi, ne izuva se. Najviše je primijetim kad sin vozi, ja sjedim pored njega, a on ispruži ruku ispred mojih grudi kad mora naglo zakočiti. Isto sam ja radio njemu dok je bio mali. Ćutim. Lijepo mi što je zapamtio. Malo me, da budem pošten, i ljuti što je već došao red na mene.
Čujem često: promijenila se vremena.
Ne mijenjaju se vremena. U to sam već sasvim siguran.
Je li sunce ikad izostalo dva dana? Pet? Jesmo li šestog jutra izašli pred kuću da ga pitamo gdje je bilo? Zima porani, nekad je dočekamo u raskopčanim kaputima, ali dođe. Mjesec se istanji toliko da bi ga dijete moglo slomiti preko koljena, pa ga pogledaj koju noć kasnije. Opet pun.
A mi?
Mi prođemo kraj kuće čovjeka s kojim smo dijelili zadnju cigaretu, vidimo da mu gori svjetlo i produžimo. Poslije kažemo da se danas više ne ide bez najave. A znamo obojica: da sam pokucao, otvorio bi. Da je otvorio, ostao bih do ponoći.
Kakve to veze ima s vremenom? Ja sam prošao kraj vrata.
Moj djed je imao jednu neugodnu osobinu: i mrtav mi pokvari poneku odluku. Taman smislim kako ću čovjeku vratiti milo za drago, sve već složim, čak znam i pred kim ću mu to reći da ga bolje zaboli, kad se odnekud javi stari:
„Ostavi mu toliko obraza da ti sutra može nazvati dobar dan.“
Lako je tebi, djede, pomislim. Nisi čuo šta je rekao o meni.
A onda se sjetim da ni ja nisam čuo sve što su nekad govorili o njemu. Samo sam, kao dječak, išao uz njega kroz selo i čudio se kolikim ljudima prvi nazove dobar dan.
Pa se pitam: zar sam ja jedini ostao bez hrabrosti da pogazim riječ svojih starih? Gledam kako drugi preko nje lako prekorače, još me neki potapšu po ramenu, kažu: „Moraš malo gledati sebe.“
A koga sam to gledao svih ovih godina dok sam pred ogledalom popravljao kravatu? Zar sad još i dušu da namjestim ukoso, samo zato što se tako nosi?
Imao sam prijatelja koji me prodao za sitan groš. Da je barem dobio nešto veliko, čovjek bi lakše razumio trgovinu. Iznio je za jedan sto ono što sam mu rekao nasamo, oponašao čak i kako mi je glas pukao. Dobio je smijeh petorice ljudi. Dok je konobar donio piće, već su pričali o fudbalu.
Toliko sam, toga dana, vrijedio jednom prijatelju.
Imao sam i drugoga. Kad sam poslije rastanka ušao u prazan stan, došao je s kutijom alata da mi objesi zavjese. Nisam imao zavjese. Nije, pravo govoreći, bilo ni garnišne.
„Pa šta ćemo sad?“ pitao sam.
„Ništa“, rekao je. „Sad kad sam već slagao ženi da imam posla, red je da me zadržiš bar do večere.“
Ostao je do jutra. Dvadeset godina kasnije priznao mi je da je znao za zavjese. Samo nije znao bi li mi bilo neugodno da kaže: „Došao sam da ne budeš sam.“
E, njega sam sahranio onoga dana.
Od svih molitava koje sam znao, dok sam stajao nad njegovim grobom, meni se po glavi motala jedna jedina, sasvim neprikladna misao: majstore moj, još ti je kod mene ona kratka olovka što si je nosio iza uha.
👇 𓂃 ✍️💫
Replying to @sekrle @IvanaErato
Psssst, ne bi smeo baš sve da ispriča. Naročito ako moja gospođa nekad prošeta tamiškom obalom. 😉
1
8
Replying to @MilojicaTrbovic
Podseti me na mog oca kad je brat u 7. razredu sa drugarima uzeo Varburga iz garaže i zakucali se u neku ogradu. Hvala Bogu niko se nije povredio. Manje-više tatina reakcija je bila ovakva!
🥰
1
2
29
Upravo sam pregledao "VAR" , prvo su izrečene opomene pa onda proglašena pauza tako da brnabička i jovanov, jebi ga! 🤣🤣🤣
Lečićeva faca u fazonu "Jebeš mi sve, moraću da priznam i idem u zatvor, ovo se ne može izdržati. Jebo me dan i kad me uhvati neizdrž!"
3
32
A što Goran Rakić ima slušalice dok priča Hulja?
Jel mu to prevode na albanski ili sluša Miloša Bojanića jer je lakše za uši?
🤣🤣🤣🤣
Često se vraćam ovom snimku, jednostavno prelepo!
1
36
Replying to @Jezikkostinema
Prelepo, jedno od omiljenik mesta gde se održava svetski kup u skijanju! 🥰
1
25
Serbian Bullock-ordinary retweeted
dve ručno radjene piratske škrinje. odaberite svoju. za obe imate zaseban oglas sa detaljima. srećna kupovina 🍀❤️
Replying to @SlaanaStojanov4
Ti i ja k'o sunca dva
Ti i ja k'o anđeli
spojili se nebom letjeli...
😉
1
1
14
Replying to @vanjamsimovic
Moram da ti prenesem pozdrave od gospođe 😁
Kaže, samo nastavi sa ovim fotkama jer deluju na mene kao crvena marama na bullock-a !
A sad me izvini, imam neki "pos'o"!
😉
1
1
18
Obraća se Hulji sa "Predsedniče"!
On nije predsednik ničega, ni SNS ni države i time piša i po Vučeviću i po Brnnabićki!!!
10
124
Replying to @sviublokade_fdu
Evo vam za part 3. Pogledajte kako se krsti Stojanče nakon himne. 🤣🤣🤣
99
Serbian Bullock-ordinary retweeted
Moglo bi se reći da smo mi bili skupštinski restoran za studente mnogo pre nego što je SL ušla u parliament samo što su umesto dnevnog reda imali diskusiju o jelovniku a umesto skupštinske rasprave se raspravljalo ko je uzeo poslednju porciju gulaša ili vojničkog pasulja😁
Narodni poslanici sad imaju skupštinski restoran a studenti i dalje imaju nas uz popust koji će trajati sve dok radi naša kuhinja jer mi smo kuhinja sa stavom!🙂











